1895, Vlaho Bukovac: HRVATSKI NARODNI PREPOROD
(1) Ivan Gundulić, (1588-1638), sjedeći na prijestolju bio je autor epične poezije “Osman” opisujući oslobođenje Slavenskih naroda od Turaka. Kraj njega je (2) Ljudevit Gaj (1809-1872), utemeljitelj i predstavnik “Ilirskog Pokreta” te koncepcije oslobođenja i ujedinjenja svih Slavenskih zemalja i jezika. Desno od njega (3) Antun Mihanović (1796-1861), kompozitor Hrvatske himne “Lijepa Naša Domovino” (“Our Beautiful Homeland”). Slijedi u grupi (4) Janko Drašković (1770-1858), pisac koji je pridonio mnogo uporabi Hrvatskog jezika u socijalnim i aristokratskim krugovima. U drugoj grupi nalazi se (5) Dimitrija Demeter (1811-1872), direktor Hrvatskog Narodnog Kazališta u Zagrebu koji je uveo i razvio Hrvatski, oprečan Njemačkom kazalištu u Hrvatskoj; (6) Ivan Mažuranić ( 1814-1890), pjesnik i političar, Hrvatski Kancelar u Beču i od 1873 do 1880 Ban Hrvatski; (7) Stanko Vraz (1810-1851) Slovenski pjesnik Ilirskog Pokreta; (8) Mirko Bogović (1816-1893) pisac i pjesnik, ranjen u sukobima sa policijom 1845 godine, a kasnije bačen u tamnicu; (9) Sidonija Erdody-Rubido (1819-1884) talentirana pjevačica plemićkih korjena koja je sudjelovala u planiranju i izvedbi prve Hrvatske opera 1846 godine; (10) Ivan Kukuljević-Sakacinski (1816-1889) koji je odbio osobno vojno imenovanje da preuzme vodstvo Hrvatskog Narodnog Preporoda. Bio je prvi koji je oslovio Hrvatski Sabor na Hrvatskom jeziku i insistirao da Hrvati zamijene uporabu Latinskog kao službenog jezika vlade sa Hrvatskim jezikom. Treća grupa uključuje (11) Pavao Štoos (1806-1862), župnik, pjesnik i kompozitor koji je zahtijevao i insistirao na reformi u Katoličkoj Crkvi; (12) Petar Preradović (1818-1872), časnik u Austrijskoj vojsci koji je postao vodeći pjesnik Ilirskog Pokreta, dostigao čin generala a proveo većinu svog života izvan granica Hrvatske; (13) Antun Nemčić (1813-1849), pjesnik i član Sabora koji je predstavljao prava seljaka i kmetova; (14) Vatroslav Lisinski, isto poznat pod imenom Ignatz Fuchs, (1819-1854), najprominentniji kompozitor Preporodnog Pokreta, temeljio je većinu svojih kompozicija na Hrvatskoj povijesti i tradiciji. Komponirao je prvu Hrvatsku operu. (Zagrebačka glavna koncertna sala sa kapacitetom od dvije tisuće gledaoca, otvorena 1973 godine, nosi ime Lisinski); (15) Ferdo Wiesner-Livadić (1799-1878), iznimno plodan kompozitor i pjesnik rodoljubnih tema. Pod kraj, na desnoj strani je (16) Dragutin Rakovac (1813-1845), urednik Pokretnog tiska “Novine” i publicist Pokreta; (17) Ljudevit Vukotinović-Farkas (1813-1893), su-osnivatelj prvog Hrvatskog literarnog žurnala “Kolo” i poznati botaničar; (18) Adam Mandrović (1839-1912), poznati glumac koji je preveo mnoge teatralne radove sa Njemačkog na Hrvatski; (19) Marija Ružička-Strozzi (1850-1937), vodeća glumica Hrvatskog Kazališta; i, (20) Josip Freudenreich (1827-1881), glumac, director i pisac, prvi director Hrvatske Opere 1870e godine koji je budno nadgledao transformaciju svih radova sa Njemačkog na Hrvatski jezik.
Prof. Dr. Nikola Stančić, University of Zagreb
Usklađeni tekst: C. Michael McAdams, za Hrvatsku Ekstravaganzu
Pripremio: Damir O. Radoš
Slika većih dimenzija koja ukrasuje binu Hrvatsko-Američkog Kulturnog Centra predstavlja Hrvatski Narodni Preporod, Hrvatsku Renesansu i Ilirski Preporod.
Slika na platnu u Hrvatskom Kulturnom Centru je umanjena verzija od točne kopije originala od Vlade Bukovca, a koja je poklon Hrvatske Bratske Zajednice Hrvatskom Kulturnom Centru u gradu Sacramento, Kalifornija.
Original ove slike postoji na glavnoj zavjesi Hrvatskog Narodnog Kazališta u Zagrebu. Slika i kazališna zgrada bili su posvećeni 1895 godine. Alegoričan pristup temi likova ukazuje dvadeset prominentnih Hrvata koji nisu svi živjeli u isto vremensko doba, ali su svi bili sastavni dio preporoda u Hrvatskoj kulturi tokom prošlih stoljeća.
Pokret Hrvatski Narodni Preporod razvio se tokom prijelaza iz doba feudalizma u
doba kapitalizma koji je vođen po plemstvu i gradskoj trgovačkoj klasi u Hrvatskoj i Srednjoj Evropi tokom prve polovice 19og stoljeća. Preliminarna početna faza Hrvatskog Nacionalnog Preporoda počela je 1790 godine sa političkim promjenama u Hrvatskim provincijama (Hrvatska proper, Dalmacija i Slavonija) kao sastavnim dijelovima Habsburškog ili Austro-Ugarskog Imperija. Preporod je ujedno sve više jačao pod povećanim Mađarskim pritiscima za kontrolu nad Hrvatskom i Slavonijom.
Podkraj 18 stoljeća povećava se politički otpor Mađarskom ekspanzionizmu provođenom po Mađarskom plemstvu u Hrvatskoj. Najranije manifestacije Preporoda bile su potencirane teme o Hrvatskom jeziku i nacionalnoj ideologiji. Pokret Preporoda, organiziran 1835 godine, bio je najintenzivniji u Hrvatskoj i Slavoniji. U drugim politički podijeljenim i manje razvijenim dijelovima monarhije, na primjer Vojna Krajina, Dalmacija i Istra, postojale su samo manje grupe pristaša Pokreta. Hrvatski Narodni Preporod nastao je por originalnim imenom Ilirski Pokret koji je pozivao na Hrvatsko narodno ujedinjenje koje je već dugoročno bilo negirano Hrvatskom narodu budući da su Hrvatske zemlje bile podijeljene pod stranim Austrijskim i Mađarskim administracijama. Pokret Preporoda bio je žustro poduprijet po aristokraciji, višoj-srednjoj klasi i naročito po inteligenciji vodećoj po Ljudevit Gaju.
Od 1835 godine nadalje, Hrvatski Preporod je razvio svoje vlastite forme i parametre organizacija i postavio temelje za izgradnju modernih socijalnih institucija uključujući standardizirani Hrvatski jezik te druge kulturne i ekonomske
institucije. Objavljen je politički program za neovisnost Hrvatske unutar Mađarskog dijela od Habsburške monarhije. Godina 1841 posvjedočila je otvoren konflikt u vladajućoj klasi izmedu pro-Mađarske i pro-Ilirske političke stranke koja je jasno dobila i popularnu potporu.
1843 godine Ilirsko ime je zabranjeno po Mađarskoj administraciji a dvije godine kasnije, postalo je evidentno da Pokret - pod Ilirskim imenom ili bez njega - neće nestati.
1846 Hrvatski Sabor priznao je glavne sastavne elemente Preporodnog Pokreta i formalno predstavio zahtjev za ustoličenje nezavisne Hrvatske vlade koja će ujediniti Hrvatsku Dalmaciju i Slavoniju u jednu državu unutar Imperija.
1847 Hrvatski jezik deklariran je kao službeni jezik, a dioničarstvo (u zemljoradnji) je ukinuto, cijelu jednu i po deceniju prije nego što je ropstvo ukinuto u Americi!
1848 godine, nasuprot svim revolucionarnim događajima unutar Austro-Ugarskog Imperija koji je uporno nastojao oslabiti Hrvatske provincije, Pokret je uspješno dobio mnoge od svojih zahtjeva. Guverner ili Ban, njegova vlada i Sabor pridobile su veliku autonomiju, slobodu jezika koji je upotrebljavan po vladi, i napokon, zadnji ostatci feudalnog sistema, čak u najmanjim mjestima, su poništeni!
Po prvi puta ideja ujedinjenja svih Hrvatskih provincija unutar Imperija ostvarila se pod svim suglasnostima što je bezupitno postavilo temelje za izgradnju moderne Hrvatske nacije!
Uredništvo:
Hrvatska Povijest, obogaćena prosvijetljenim rodoljubima koji su u ključnim momentima spoznali njihove kontemporarne nedostatke i ustrajali u borbi do uspjeha, vapi za novim Gundulićima, Gajevima, Mihanovićima, Bogovićima. Kukuljevićima…….Da li je 2025, godina koja obečava!
Lažni proroci moraju biti odstranjeni iz Hrvatskog javnog života!
Kompletan sadržaj na ovim stranicama od 2015-2025 © Hrvatski Filmski Institut, Sva prava pridržana