Akademik Josip Pečarić

Ne znate tko je Budaletina?

Pa pisac teksta u Jutarnjem listu: NEUSPJELI ULAZAK STANKA ANDRIĆA U KUĆU BRUKE:

Pa otkud to Budaletina?

Odgovor je dan u naslovu mog teksta od prije 10 godina koji dajem u Prilogu:

JE LI JURICA PAVIČIĆ DOISTA „JEDVA PISMENA BUDALETINA“?

Dnevno.hr., 10. 04. 2014.

Glas Brotnja, 11. 04. 2014

Tekst počinje ovako:

Poznato je kako često ljudi pišu o  drugima tako da svoju sliku prenesu na druge. To je veoma čest slučaj kada „hrvatski ljevičari“ (navodnici su stoga što je točnije reći jugonostalgičari, jugokomunisti ili nešto slično) pišu o hrvatskim desničarima.

A budaletinom nisam ja nazvao Pavičića nego poznata hrvatska književnica Nevenka Nekić. Tekst završavam ovako:

 „A zašto vam pišući o Pavičiću pišem o Mikuljanu? Ovih dana je tiskana knjiga o stradanju našeg redatelja i publiciste Smrtonosna paučina. Pogovor Domovina nije logorovanje u pustinji napisala je poznata hrvatska književnica Nevenka Nekić. U tom pogovoru ona piše i o Pavičiću i pavičićima:

Miroslav Mikuljan u razgovorima za tiskovine otkriva svoje namjere da snimi mnoge teme koje su tužni memento hrvatske povijesti, otkrije zapretane istine i zato ostaje na nišanu raznim zadrtim crvenokošuljašima. Oni se okupljaju na „sjedećim emisijama“ HRT i javnost je zgranuta koliko laži odjednom postaje istina, koliko mržnje curi niz jezike iste „moćne gomilice“, a kad im netko odgovori, oni to prozovu „govorom mržnje“!!! Domoljublje je omrznuto, baulja u kaosu egzistencije, a istaknuti intelektualci su proglašeni kretenima i bačeni u zapećak. Jedva pismena budaletina proglašava jednoga Slobodana Novaka starim kreteniom.

A kad tako nešto o Pavičiću kaže književnica od formata, kakva jeste Nevenka Nekić, moramo se zapitati:

JE LI JURICA PAVIČIĆ DOISTA 'JEDVA PISMENA BUDALETINA'?“

I tako se Budaletina javio u povodu neizbora 'povjesničara – Uklanjatelja' u HAZU.

Iako je Budaletina ipak je Pavičić shvatio da ne treba spominjati kako je 'Uklanjatelj' dobio to ime zato što je kada je u vrijeme dolaska na vlast onih koji nisu željeli neovisnu Hrvatsku kao novi ravnatelj HIP-a Slavonski Brod uklonio bistu Utemeljitelja RH povjesničara i akademika Franje Tuđmana.

Naravno ne smijemo to uzeti previše za zlo Budaletini. Pa kako Budaletina to može razumjeti?

Koliko je profesorica Nekić sjajno pogodila s imenom Budaletina govori već i sama činjenica da on piše u Jutarnjem listu koji je objavio tu činjenicu. Ali kako je 'povjesničar – Uklanjatelj' imao veliki dio teksta da odgovori na to pitanje i izbjegao je jadni naš Budaletina shvatio je kako je to nevažno. Zato je Budaletina razumio da je ono bitno, tj. ono o čemu je govorio 'povjesničar – Uklanjatelj' da bi izbjegao odgovoriti o bisti Koju je uklonio. Za razliku od Budaletine on je znao zašto već 13 godina izbjegava govoriti o tome. Istina i on – jadničak – tvrdi da je hajka kada ja to objavim mnogo prije Izborne skupštine, a on šuti li šuti. Buudaletini sigurno nije jasno zašto.

Treba li mu objašnjavati?

Može li netko tko je Budaletina to razumjeti?

Dakle i Budaletina se poziva na priglup tekst 'povjesničara – Uklanjatelja' o tome zašto ime Utemeljitelja jedne države ne može imati povijesni institut jer je taj koji je utemeljio tu državu povjesničar i akademik. I Budaletina je dao svoje visoko stručno objašnjenje kao pravi dr.sc. Budaletina tvrdi kako je taj tekst „metodički obzirno i strukovno krajnje izvagano“.

A kada je uklanjanje biste Utemeljitelja RH nevažno Budaletini onda mora biti nevažno i onim 50 akademika kojima je to važno. Sram ih bilo. Zar ne mogu i oni biti Budaletine?

I još glasuju poslije 'hajke' matematičara Pečarića koji je protiv Andrića digao difamatorsku kampanju, što i nije neko iznenađenje jer je Pečarić+ ostrašćeni ideološki fanatik'.

Naravno ne možemo očekivati od Budaletine da tako nešto ne napiše kada je i sam 'povjesničar – Uklanatelj', izbjegavajući odgovoriti zašto je uklonio bistu Utemeljitelja RH, o meni napisao:

Josip Pečarić, matematičar koji je u širim krugovima puno poznatiji kao desničarski povjesničar-amater i skriboman, zagovornik povratka ustaškog pozdrava u službenu upotrebu i neumorni internetski progonitelj mnogih osoba koje on, po svojim kriterijima, označi kao neprijatelje Hrvatske.

Stanko Andrić: Tuđman nije perjanica hrvatske historiografije | Hrvatska | Al Jazeera

I 'povjesničar – Uklanjatelj' i Budaletina su to tako lijepo objasnili ali njih 50 akademika koji nisu tako inteligentni kao njih dvojica su glasali tako kako jesu. E, da su oni inteligentni kao +povjesničar – Uklanjatelj' i Budaletina, sada bi ovaj prvi bio akademik. Zato Budaletina i objašnjava svojim čitateljima koliko su njih dvojica inteligentni, a akademici nisu pa Budaletina završava svoj tekst:

„Jer, ono što je HAZU napravio jest da je Tuđmana zaštitio super oružjem svakog antiintelektualizma: pokrio ga je plaštem nevidljivosti. Tuđman je svagdje, svagdje je kao lik, skulptura, ploča s nazivom ulice. A istodobno je i nigdje – besadržajan i nevidljiv, stu praznog zraka.“  

Da, Budaletina ne bi bio Budaletina da na kraju ne objasni zašto je 'povjesničar – Uklanjatelj' u trenutcima kad vlast u RH prelazi u ruke onima koji nisu željeli RH uklanja bistu Utemeljitelja te države.

Ali Budaletina objašnjava i zašto nije dan u „Jutarnjem listu“ i cijeli moj govor sa Izborne skupštine, iako sam to tražio tj. zašto nisu tiskani slijedeći dijelovi tog govora:

I ja sam na listi najutjecajnijih znanstvenika na svijetu. Imam i najviše znanstvenih radova od svih hrvatskih znanstvenika na tim listama, ali kolege akademici znaju da uvijek tvrdim da je akademik Franjo Tuđman mnogo iznad nas. Naime te liste nisu napravljene za iznimne slučajeve kada je netko uspješan u dvije oblasti pa sinergijom svog rada u jednoj i drugoj ostvari čudesne rezultate, A akademik Franjo Tuđman je to ostvario UTEMELJIO JE RH.

A možda još više završni dio tog mog govora kada kažem kako im:

„…odgovara Miroslav Krleža preko teksta Oca nacije Dobrice Ćosića o njegovoj raspravi s Krležom:

„Spor je nastao kada sam izrekao neke primjedbe na račun Tuđmanova Instituta za radnički pokret, koji se po raznim pitanjima radikalno razlikovao od shvaćanja beogradskih povjesničara. Na moje iznenađenje, Krleža je cijelom svojom baroknom retorikom stao u obranu Tuđmana, tvrdeći da je apsolutna glupost izjednačavati Vladka Mačeka i Dražu Mihailovića, domobrane i četnike. O četnicima je mislio najgore, kao o šovinističkoj rulji. A o domobranima kao o regularnoj pacifističkoj vojsci jedne države, istina nesretne ali nekakve države. Da su domobrani pucali na vas partizane, vas ne bi bilo, rekao je. A onda je, s meni zapanjujućom žestinom, spomenuo Jasenovac, tvrdeći da ga Srbi uporno koriste i zloupotrebljavaju u svom antihrvatstvu, dokazujući da je u Jasenovcu ubijeno 700 000 Srba, što je apsolutna laž i glupost. Rekao sam: Ako nije sedamsto, onda je svakako šesto, o čemu postoji dokumentacija iz njemačkih izvora, inozemnih svjedoka i promatrača. Kakvih tvojih šesto tisuća, grmio je Krleža, govoriš bedastoće, to je vulgarna nacionalistička propaganda. Poslije toga obojica smo izgubili kontrolu. Dok je Krleža gubio kontrolu u svojoj kanonadi na moj srpski bezobrazluk, ja sam izazivački pitao: Je li ubijeno tristo? Je li ubijeno dvjesto? Pa dobro Krleža, je li ubijeno sto tisuća? Na to je Krleža skočio sa stolice, zakačio stol, zdjela sa juhom se zanjihala, a tast Oskara Daviča Hinko Lederer pribrano nam se obratio: Smirite se gospodo, juha je prima klasa. To je bio kraj mojega prijateljstva s Krležom“

A onda nam tata Slavko i njegov sin Drobilica, kao i Uklanjatelj podržavaju Oca nacije Ćosića, to rade i u današnjoj RH koju je utemeljio Franjo Tuđman.

Krleža je branio čast JAZU. Ako je i HAZU na Ćosićevoj strani može li se dalje zvati HAZU? Možda bi bilo primjerenije SAZU!“

Većina akademika je pokazala da HAZU nije SAZU, tj. da nisu slični Budaletini.

PRILOG

 JE LI JURICA PAVIČIĆ DOISTA „JEDVA PISMENA BUDALETINA“?

Poznato je kako često ljudi pišu o  drugima tako da svoju sliku prenesu na druge. To je veoma čest slučaj kada „hrvatski ljevičari“ (navodnici su stoga što je točnije reći jugonostalgičari, jugokomunisti ili nešto slično) pišu o hrvatskim desničarima. Tako i Jurica Pavičić u Jutarnjem listu od 29. 03. 2014. zapravo piše o „hrvatskim ljevičarima“ komentirajući djelovanje velikog hrvatskog domoljuba prof. dr. sc. Matka Marušića:

Poput nekih drugih uspješnih prirodoznanstvenika (recimo, matematičara Pečarića), Marušić je bio otjelotvorenje paradoksa. Ti ljudi, naime, rade poslove koji očito traže stanovitu kognitivnu moć, apstraktno mišljenje i IQ. Istodobno, kad ih se s područja njihove fahovske ekspertize premjesti na područje društva i politike, te rasudne moći sasvim utrnu, a do maloprije pametni ljudi počnu rasuđivati kao drvenom sjekirom.

Naravno kada bi Pavičić imao stanovitu kognitivnu moć, apstraktno mišljenje i IQ zapitao bi se: Pa kako takvim ljudima daju podršku mnogi, recimo - da se Marušićeve beletrističke knjige prodaju mnogo bolje od njegovih, da su mu "Škola plivanja" i "Medicina iznutra" duhovitije od Tomićevih, o znanosti i edukaciji da i ne govorimo.

Ili – recimo - pismo VS UN-u je uz Pečarića potpisalo još 28 nadbiskupa, biskupa i akademika, a supotpisalo još 250-ak sveučilišnih nastavnika i znanstvenika uz mnoge druge. Očito i za njih Pavičić misli isto. A treba imati jako nisku ili nikakvu kognitivnu moć, apstraktno mišljenje i IQ, pa tako razmišljati, zar ne?

Zapravo, nije sigurno misli li Pavičić da su oni supotpisali to pismo zato što je ono o matematici. Čak nije ni daleko od toga. Pismo itekako ima veze s logikom, a nedavno sam i pisao o tome kako me je jedan povjesničar s ljevice uvjeravao kako ima različitih logika. Nema sumnje da i Pavičić misli da u njegovim tekstovima ima logike, zar ne?

A Pismo VS UN-a itekako ima veze s pravom. I to s oblašću u kojoj je Predsjednik države to i postao zahvaljujući izvanrednim naporima da stvori novu logiku međunarodnog prava – međunarodno pravo po želji svjetskih moćnika. Dok je on to radio, ja sam kao matematičar tvrdio kako je to suludo. Rezultat znamo, za „veličanstvene“ doprinose predsjednika države, profesora s Pravnog fakulteta, kome je veliku podršku davao njegov fakultet sudac Theodor Meron je rekao da su NERAZUMNI. Nije daleko od onog mog SULUDI, čemu se priklonio i biskup Košić, koji nije matematičar.

Naravno, ne možemo za Josipovića reći, s obzirom da se radi o njegovoj struci, da ima malu kognitivnu moć, apstraktno mišljenje i IQ. Zašto? Iz jednostavnog razloga što je on stavljajući svoju struku u službu svjetskih moćnika, dakle pljujući po njoj, iskoristio za dobivanje pozicije predsjednika države. Prodao je svoju struku da bi bio nešto što je već bio Mesić. Da umreš od smijeha.

Ovaj primjer se odnosio na pravnu znanost, u kojoj se zbog rada profesora Josipovića i njegovih kolega može slobodno reći kako postoji dio te znanosti koju po sudcu Meronu možemo nazvati MERAZUMNA PRAVNA ZNANOST. Meni ostaje satisfakcija da sam rasuđivao kao drvenom sjekirom i za takve tekstove dobio niz pohvala od izvrsnih pravnika, kojima nije bitna nerazumna pravna znanost. Jedan od njih je i predsjednik Hrvatske akademije pravnih znanosti prof. emeritus Željko Horvatić.

Rasuđujem ja kao drvenom sjekirom, ne samo u pravnim znanostima. Ima toga i u povijesti. Tako me je svojevremeno, dok je bio ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest, dr. sc. Mirko Valentić pozvao da odustanem od profesure u matematici i dođem u njegov institut, a naš poznati povjesničar dr. sc. Zlatko Matijević komentirao pitanje što ja radim u povijesnim znanostima: Pečarić uvodi red u povijesnoj znanosti. Naravno, meni je najdraža definicija mog rada koju je dao akademik Dubravko Jelčić tvrdeći da su takva moja djela također djela iz matematike, samo je objekt koji proučavam kao matematičar neko djelo, knjiga iz povijesti. Zapravo Jelčić je već davno ismijao Pavičića, zar ne?

A kako to izgleda u životu: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta zaključi da bi njihov član prof. dr. sc. Ivo Goldstein trebao postati akademik. Podrži ih Filozofski fakultet i na kraju Razred za društvene znanosti HAZU. Tome se suprostavio matematičar Josip Pečarić, rasuđujući kao drvenom sjekirom, i na Izbornoj skupštini Goldstein dobije najmanje glasova u povijesti akademije. Očito je Pavičić to protumačio kako više od dvije trećine naših akademika rasuđuje kao drvenom sjekirom, zar ne.

Naravno, mogli bi navesti puno ovakvih primjera iz kojih bi čitatelj mogao jednostavno zaključiti kakva je kognitivna moć, apstraktno mišljenje i IQ našeg Jurice. Zapravo svi to dobro znamo jer se radi o čovjeku koji je za jednu takvu veličinu kakav je akademik Slobodan Novak napisao da je stari prostak i kreten. Prof. Marušiću zapravo je čast što se na njega obrušio Pavičić, jer očito „našim“ ljevičarima smeta isto tako kao i veliki hrvatski književnik. Zapravo, ono što doista smeta Pavičiću i svim „hrvatskim ljevičarima“ i kod Marušića i kod Novaka (nadam se i kod mene) konstatira Pavičić na početku teksta:

Matko je Marušić ispisao desetine članaka , održao desetke tribina o veličini i jedinstvenosti dr. Franja Tuđmana...

Svugdje u svijetu slave olimpijske, razne prvake i sl., a Pavičiću i sličnima čudno je kada slavimo onoga koji je stvorio državu koju volimo i u kojoj živimo. Koliko treba biti glup pa se tomu čuditi? Ili su doista točne priče kako se takvi ne raduju ni našim olimpijskim i inim pobjednicima. Jer su to hrvatski pobjednici!