Na službenim stranicama ministarstva obrane Republike Srbije objavljena je informacija o sastanku potpredsjednika srbijanske vlade i ministra obrane Nebojše Stefanovića s veleposlanikom Izraela u Beogradu Jahelom Vilanom održanom 7 Veljače. Veleposlaniku je uručen “ hard disc sa preko 162,000 stranica digitaliziranih preslika arhivske građe prikupljene po vojnom arhivu, a koja se odnosi na progon i stradanje Židova od strane NDH tijekom Drugog svjetskog rata”.
U konkretnom slučaju, riječ je o arhivskom gradivu koje je premješteno sa područja Republike Hrvatske, na kojem je nastalo, i koje je kao takovo obuhvaćeno zahtjevom za povratak iz 2006-e godine zajedno sa više od 700 fondova i zbirki iz pedesetak ustanova, prije svega Arhiva Jugoslavije, Saveznog sekretarijata za inozemne poslove, Vojnog arhiva, ustanova JNA te jugoslavenske kinoteke.
Očita je namjera države Srbije da preko Izraela, želi Hrvatsku ocrniti ako ne i Hrvatsku napadati zbog politike NDH. Vidljiva je srbijanska nostalgija za gubitak Jugoslavije a sa time i velike srbije, naročito jer su u osvajačkom rušilačkom ratu dobili etiketu genocidnog naroda, ubojica i kriminalaca po čemu su u današnjem svijetu nadaleko poznati. Slobodan Milošević postao je negativni lik za sprdnju modernog svijeta a ratni generali Mladić i Karađić osuđeni su ratni zločinci pri međunarodnom sudu u Hagu. Kult nepobjedivih vojnika i ratničkog naroda uništen je do temelja pred očima cijelog svijeta po Hrvatskoj vojsci. Teško je da će ikad zaboraviti vojnu operaciju Oluja.
HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV IZ DOBA NDH
PREDAN U RUKE IZRAELA
Na 30-u godišnjicu samostalne, nezavisne i suverene Republike Hrvatske očekivali smo da će sva pitanja vezana za obranbeni rat i nezavisnost države biti riješena. Sa žalošću zaključujemo da tome nije tako. Štoviše, ne samo da Srbija nije osigurala podatke o nestalim Hrvatima za kojima se još uvijek traga, ne samo da nije povukla zakon o proganjanju Hrvatskih branitelja, ne samo da nije povukla zakon o jeziku kojim Hrvatski jezik pretvara u srpski, ne samo da nije povukla zakon kojim su prisvojili Dubrovačku književnost, ne samo da ne plaćaju ratnu odštetu, već su danas, 2022-e godine, kompletan arhiv Nezavisne Države Hrvatske poklonili državi Izrael.
U zadnjem desetljeću, Hrvatskom upravljaju dva Titova pionira- Milanović i Plenković koji nisu sposobni voditi demokratsku, slobodnu, suverenu kapitalističku državu. Oni nude, kultiviraju i čuvaju komunistička uvjerenja i jugoslavenske narative čime ne dozvoljavaju razvoj demokracije i otvoren put prema boljitku za svakog Hrvatskog čovjeka. Održavanje takovog stanja u Domovini daje vremena i prostora drugoj strani da maksimalno koristi sve resurse za napade na Hrvatsku. Do kada tako?
Korolarij ovog incidenta sadržan je u pitanju: gdje je odgovornost?
Prvo, odgovornost Hrvatskih političara koji prodaju svojem narodu rog za svijeću i javno propagiraju odnosno podupiru nostalgiju pobijeđenog jugoslavenstva. Ti dinosauri Hrvatske politike trebaju biti uklonjeni sa pozicija vodstva putem nepristranih izbora. Drugo, nije suvišno napomenuti odgovornost Hrvatske Akademije koja je, kao institucija plaćena po Hrvatskom narodu, svojom inertnošću zakazala Hrvatskom narodu. Treće, odgovornost vlade Srbije prema svojem narodu kojeg hrani narativom mržnje kako bi prikrila vlastita zlodjela I vojni neuspjeh, uviđajući da Srbija neće ući u Evropsku zajednicu bez pune privole i glasa Republike Hrvatske.
Ako odsutnost odgovornosti prezumira potrebu za kaznu, ponovno ostaje otvoreno pitanje: Do kada?
Predaja Hrvatskog povijesnog arhiva od strane Srbije trećoj državi ukazuje u najmanju ruku na politički primitivizam i mržnju prema Hrvatskom narodu. To je ujedno i pokazatelj da Srbija ne razmišlja o miru, dobrosusjedstvu i izgradnji boljih međuljudskih odnosa. To istovremeno pokazuje da kao narod nisu zreli i da im se ne smije dopustiti da -pod tim kondicijama- postanu sastavni dio kulturnog, zapadnog i demokratskog društva Evropske zajednice.
Istovremeno, valja naglasiti da je Hrvatska državna politika proslijedila mlitavu prosvjednu notu na omalovažavajući postupak Srbije. Glavni dio teksta navodi slijedeće: “ Hrvatska strana po objavi zaključuje kako se time potvrđuje da, za razliku od dosadašnjeg pristupa i ponašanja Srbije, na strani Srbije nema smetnji ni zapreka koje bi spriječile dosljednu provedbu i primjenu odredbi aneksa D Ugovora o pitanjima sukcesije, a koji se tiče arhiva”.
Ovaj narativ u prosvjednoj noti Hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova upućen srbijanskom ministarstvu je blag, gotovo nejasan dvoznačni dopis koji se teško može nazvati “prosvjedna nota”. To je, de facto, intelektualni domet Hrvatske diplomacije zbog kojeg, u najmanju ruku, trebamo biti zabrinuti. Nastavak je to Hrvatsko-jugoslavenske diplomatske škole koja je u liku Budimira Lončara na početku obranbenog rata za nezavisnost i slobodu Hrvatskog naroda 1991-e, grčevito lobirala pri Ujedinjenim Narodima za donošenje sankcija i zabranu prodaje oružja Hrvatima, a preko lika izdajnika Stipe Mesića predala sve arhive nakon istog rata….. Britancima!