Page 411

Za one koji žele pogledati nagrađivani film „Dr. fra Bernardin Sokol: franjevac, glazbenik i hrvatski mučenik”, ovdje je poveznica:

https://hfi.mobi/page-328.html

Dr. Dorothy McClellan, profesorica kaznenog pravosuđa (Regents Professor)

UPOZORENJE: Dva dana prije prikazivanja dokumentarnog filma „Fra Bernardin Sokol – franjevac, glazbenik i hrvatski mučenik” u gradu Korčuli, Udruga antifašista grada Korčule objavila je na svojim internetskim stranicama sljedeći uznemirujući tekst:

Udruga antifašista grada Korčule

U Korčuli se na dan 10. listopada 2026. godine, u kinu Centra za kulturu Korčula najavljuje projekcija dokumentarnog filma “DR.FRA BERNARDIN SOKOL/franjevac, glazbenik i hrvatski mučenik”

Kao antifašisti, uvažavajući sve dokaze koji nedvojbeno potvrđuju sramnu, izdajničku te odlučujuću ulogu fra Sokola u likvidaciji korčulanskih partizana i partizanskih pomagača godine 1944-e, pred samo oslobođenje grada i otoka Korčule, izražavamo zabrinutost i sram nad projektom pretvaranja nacističkog sluge i ubojice partizanskih boraca u nevinu žrtvu!

Za ovaj otok, za oslobođenje od okupatora život su položila 1065 borca i stanovnika, dok je u borbi protiv fašizma učestvovalo 4998 njegovih stanovnika.

Slavljenje notornih ubojica predstavlja težak zločin protiv čovječnosti i istine.

Ovakvo besramno razaranje univerzalnih moralnih načela za posljedicu ima ponižavanje istinskih žrtava, njihovih obitelji, svakog slobodoumnog i pristojnog građanina.

Društvo koje je u trajnom sukobu s vlastitom odgovornošću, savješću i istinom dužni smo popravljati. Pritom, važno je odabrati način koji će isključiti svaki oblik nasilja. Jedini diskurs i jezik ima biti onaj koji će dosljedno progovarati o vrijednostima koje čine temelj svakog civiliziranog društva.

Sokola na platnu mogao je proizvesti jedino um lišen čovječnog.

Ipak, ovaj grad pamti ljude za koje se vrijedi zauzeti. Položili su živote braneći svijet od apokaliptičnog fašističkog i ustaškog režima. Ne traže ništa, počivaju, nikoga ne drže vlastitim taocem. Razrješenje pitanja hoće li se doista dvorana u subotu pokloniti njihovom ubojici ostat će na savjesti svakog pojedinca.

Čak i grad ima obraz. Treba ga sačuvati!

Smrt fašizmu!

U ovom nevjerojatnom pismu oni ne pozivaju na dijalog, niti izražavaju želju da se na primjeren način iznesu činjenice koje bi mogle otkriti potpunu istinu i time donijeti mir otoku Korčuli. Umjesto toga, njihova izjava – „Sokola na platnu mogao je proizvesti jedino um lišen čovječnog.” – nosila je jasno prijeteću poruku, sročenu terminologijom kakvu su često koristili totalitarni režimi.

Film nije stvorio „um lišen čovječnosti”. Takav je um ubio nenaoružanog svećenika, a korčulanski antifašisti taj zločin opravdavaju i nakon 80 godina.

Uvaženi zastupnik u Hrvatskom saboru, Igor Peternel, javno je progovorio o tom problemu u Hrvatskom saboru nekoliko dana nakon što se pojavila ova skandalozna izjava. Osudio je njihovu oštru političku proklamaciju, kao i nespremnost hrvatskih komunista da priznaju svoje zločine počinjene nad civilnim stanovništvom.

Igor Peternel

Iznošenje stajališta Kluba zastupnika u Hrvatskom Saboru:

Ne damo fra Sokola povampirenim antifama

664 svečenika, časnih sestara, sjemeništarac je stradalo od posljedica komunističkog terora!

Ja ću vam se danas obratiti povodom događaja na otoku Korčuli koji su izašli iz lokalnog okvira i postali događaj od nacionalnog značaja.

Radi se o javnom napadu na pravo hrvatskog naroda da se prisjeća svojih žrtava i da odaje počast ljudima koji su stradali od komunističkog režima te o načinu na koji se u dijelu javnosti i dalje brane zločini jedne strane. Fra Bernardin Sokol, franjevac, doktor muzikologije, skladatelj ubijen je 1944. Odveli su ga partizani iz samostana na Badiji bez optužnice, bez suda i bez dokaza. Ubili su ga učamcu i bacili u more. Tijelo je isplivalo na plažu u Orebiću gdje su ga mještani privremeno pokopali. Na tom mjestu kasnije su pronađeni samo poplati fratarskih sandala.

O tom zločinu desetljećima nije se smjelo javno govoriti. Njegovo oproštajno pismo kojim piše da partizane nije volio, ali nije protiv njih poduzimao nikakve akcije, dugo je bilo skriveno u arhivu. Onda je izašlo.

Danas kada Republika Hrvatska postoji i egzistira kao moderna država, ponovno se čuju glasovi koji traže da se fra Bernardin i dalje tretira kao nacistički sluga i ubojica partizanskih boraca. Ti glasovi dolaze među ostalom iz udruga koje sebe nazivaju antifašističkima. Njihova reakcija na projekciju dokumentarnog filma o Sokolu nije bila poziv na raspravu, nego pokušaj da se unaprijed osudi svaka počast žrtvi i da se onemogući javni govor o tom zločinu.

Ovdje se postavlja pitanje, osnovno pitanje demokratičnosti. Udruge koje se pozivaju na antifašizam u ovom slučaju ne traže sud. Ne traže arhivsku istinu, ne priznaju pravo na suprotno mišljenje. One zahtijevaju da se određena interpretacija prihvati kao jedina dopuštena.

To je pokušaj nametanja jedne povijesne istine silom javnog pritiska.

U demokratskoj državi nitko nema pravo određivati tko smije biti žrtva, tko nesmije, niti zabranjivati počasti ljudima koji su ubijeni bez suda. Još je ozbiljnije to što se ovim napadima istovremeno štite zločini vlastite strane. Dok se Bernardina optužuje na temelju usmenih priča i partizanskih memoara, zločini koje su partizani i komunističke vlasti počinili nad svećenicima, franjevcima i civilima na Daksi, na Širokom Brijegu, Macelju i diljem Hrvatske, i dalje se relativiziraju ili prešućuju.

Ako je takozvani antifašizam borba protiv svih zločina, onda mora za sve jednako vrijediti i po istim pravilima.

U ovom Saboru ne smijemo dopustiti da se povijest i dalje tumači isključivo kroz prizmu jugoslavenskog totalitarnog sustava. Ustav Republike Hrvatske je tu jasan. S toga je nedopustivo da se u javnom prostoru i dalje opravdavaju izvan sudska ubojstva samo zato što su ih počinili partizani, a da se istovremeno onemogućava svaka počast njihovim žrtvama. Tražim da ovaj Sabor zauzme u doglednoj budućnosti jasan stav.

Prvo da se osudi svaki pokuš rehabilitacije zločina počinjenih bez suda u ime bilo koje ideologije.

Drugo, da se pravo na počast žrtvama komunističkog režima ne smije osporavati, onemogućavati ni lokalnim zajednicama, ni kulturnim institucijama, ni udrugama.

Treće, da se prestane s praksom da se hrvatskim svećenicima i kulturnim djelatnicima sudi desetljećima nakon smrti na temelju selektivnih izvora, dok se istovremeno relativiziraju zločini počinjeni nad njima.

Četvrto, da se takozvani antifašizam nemože koristiti kao batina ili kao izgovor za nedemokratsko nametanje jedne istine i za zaštitu zločina vlastite strane.

Fra Sokol nije bio ničiji sluga. Bio je hrvatski franjevac i glazbenik. Njegova smrt je zločin, veliki zločin, a pravo da se to kaže nije privilegija ni jedne strane. To je obaveza svakog tko poštuje ustavni poredak, tko poštuje osnovno načelo da je svako ubojstvo bez suda grozan zločin. I na kraju imam poruku za njegove Kaštelane. Ne dajte fra Sokola tim antifa modernim vampirima