Page 371

Ina Vukić

Hrvatska: antifašistički fašizam, opasne igre

u tranziciji iz komunizma u demokraciju

„Ponovi laž dovoljno često i ona postaje istina“, svojevrsni je zakon propagande koji se često pripisuje nacistu Josephu Goebbelsu. Među psiholozima, a ja sam jedan od njih, nešto slično poznato je kao efekt „iluzije istine“ ili efekt iluzorne istine, što je sklonost vjerovanju da su lažne informacije istinite nakon ponovljenog izlaganja. Zatim imamo prilično „poznati“ citat koji se često pripisuje Winstonu Churchillu, ali zapravo njegovi korijeni leže negdje drugdje, „fašisti budućnosti nazivat će se antifašistima“.

Antifašistički skup u Zagrebu, Hrvatska, 31. studenog 2025. / Foto: Cropix

Čini se da oboje imaju novi poticaj za život u Hrvatskoj ovih dana u akcijama i aktivnostima onih koji sebe nazivaju antifašistima, ali zapravo su komunisti koji se pretvaraju da su antifašisti kako bi sakrili i zamaskirali strašne zločine koje su njihovi preci počinili nad vlastitim narodom tijekom i nakon Drugog svjetskog rata.

„Boljševizam nije politika; to je bolest“, rekao je Winston Churchill u Donjem domu britanskog parlamenta 29. svibnja 1919., dodajući: „to nije vjerovanje; to je kuga.“ Boljševizam, politička ideologija i stranka koja je vodila Rusku revoluciju koja je započela 1917., i komunizam su šira politička i ekonomska filozofija čiji je boljševizam oblik. Boljševici su bili radikalna, marksistička frakcija koja je postala Komunistička partija Sovjetskog Saveza.

Po uzoru na to, ubrzo nakon toga, Josip Broz Tito osnovao je Komunističku partiju Jugoslavije, koja je bila jednako opresivna i ubilačka kao i sovjetska. Povijesne činjenice nam to govore. Godine 1948., namjeravajući isisati novac sa Zapada, Tito je izveo glasnu političku predstavu, objavivši svijetu da se odvaja od Josipa Staljina, sovjetskog komunizma. I držeći Zapadu povez na očima, u stvarnosti su vrata Jugoslavije ostala širom otvorena jednom od najokrutnijih, državno naređenih masovnih ubilačkih totalitarnih režima u povijesti naroda 20. stoljeća.

Godine 1991. Jugoslavija je dignuta u zrak, a s gotovo 94% glasova na referendumu Hrvatska je proglasila neovisnost od komunističke do socijalističke Jugoslavije, ali ne bez strašne agresije Jugoslavenske armije, koju su pretežno vodili Srbi, a koja se pretvorila u najkrvaviji rat iz kojeg je Hrvatska izašla kao pobjednica.

Bivši komunisti i njihovi vjerni sljedbenici nikada nisu namjeravali olako prihvatiti poraz; Njihova uporna mržnja prema toj hrvatskoj pobjedi u Domovinskom ratu, njihovo uporno gomilanje laži protiv hrvatske neovisnosti i onih koji su se za nju borili kulminiralo je u nedjelju, 31. studenog 2025., nizom skupova „antifašisti protiv fašista“ u četiri grada u Hrvatskoj. Sličnu predstavu za svijet Tito je priredio 1948. Skupovi nisu imali nikakve veze s antifašizmom ili fašizmom, jer ni jedno ni drugo ozbiljno ne postoji u Hrvatskoj, već su imali sve veze s pokušajima uništenja neovisne države Hrvatske, veličajući bivšu Jugoslaviju. Mnoštvo zastava bivše Jugoslavije na skupovima!

Srbskočetničke zastave, jugoslavenske zastave, obnova jugoslavenske federacije, crvena petokraka zvijezda, napad na hrvatski jezik i vojsku nije politički trik „destabilizacije vlade“, već napad na državu Hrvatsku. Sve to i više bilo je prisutno na tim skupovima kojima je prisustvovalo oko 10.000 ljudi, prema procjenama hrvatskih mainstream medija.

Većina vodećih mainstream medija „Zapada“ i onih zemalja koje pokušavaju oponašati zapadni pomak prema ekstremno lijevoj političkoj domeni, gdje se često susreću lažne optužbe za govor mržnje s desnice kako bi se prikrili govor mržnje s ljevice, reći će vam da su tisuće ljudi pod antifašističkom zastavom prosvjedovale diljem Hrvatske u nedjelju, 31. studenog 2025., protiv rastućeg krajnje desničarskog pokreta nakon niza incidenata koji su pojačali etničke i političke napetosti. Neće vam reći da su ti „incidenti“ za koje tvrde da su „krajnje desničarske“ političke vrste bili događaji ili čistog uživanja u glazbi ili dužnog poštovanja prema žrtvama strašne agresije na Hrvatsku početkom 1990-ih. Ti događaji uključuju glazbene koncerte Marka Perkovića Thompsona kojima je prisustvovalo više od pola milijuna mirnih, glazbeno orijentiranih veseljaka ili marševe sjećanja na žrtve srbskih i jugoslavenskih masakra nad Hrvatima u Vukovaru ili Škabrnji 1991. godine. Jedan medij entrevue.fr izjavio je da su „ekstremističke skupine (misleći na domoljubno političko polje i njihova djelovanja) također ciljale političke osobe, progresivne udruge i strane radnike, redovito koristeći pozdrav “’For the Fatherland-Ready!” (Za očevinu–Spremni!’,) simboličan slogan ustaškog režima (tijekom Drugog svjetskog rata)“.

Ništa ne može biti dalje od istine jer pozdrav na koji se referiraju je stoljećima star "For home ready”", što se prevodi kao "Za dom spremni". Hrvati nikada nisu svoju domovinu nazivali Fatherland, kao što su to činile Njemačka, Nizozemska, Srbija i neke skandinavske zemlje. Ako se "parentage" ikada koristio, na engleskom je bio "Motherland", posebno u dijaspori. Ne Fatherland. Čini se da takvim medijima nije važno je li njihov prijevod pozdrava pogrešan ili politički iskrivljen, čini se da im je važno da ga učine tako da najbolje uspoređuje hrvatsku borbu za neovisnost od komunizma do nacističke Njemačke!

U nedjelju, 31. studenog 2025., oko deset tisuća ljudi okupilo se u četiri grada diljem Hrvatske na prosvjednim marševima koje je organizirala inicijativa „Ujedinjeni protiv fašizma“ (koja uključuje oko 12 organizacija lijevog i krajnje lijevog političkog smjera, nostalgičnih za komunističkom Jugoslavijom) kako bi izrazili zabrinutost zbog, kako tvrde, govora mržnje i porasta nasilja u društvu. Prosvjedi su se održali u Zagrebu, Rijeci, Puli i Zadru. Prosvjedovali su protiv govora mržnje, a ipak su sijali toliko govora mržnje da to postaje uznemirujuće i zastrašujuće.

Nijedan zapadni medij neće vam reći da su ovi takozvani antifašistički prosvjedi u Hrvatskoj zapravo bili pokušaj jačanja nostalgije za bivšom komunističkom Jugoslavijom i protiv države neovisne Hrvatske. Evo samog primjera koliko teška i opasna može biti tranzicija iz komunizma u demokraciju.

Prosvjednici su tvrdili da u Hrvatskoj postoji povećani fašizam, da on zapravo postoji – a ne postoji – bez ikakvog dokaza. Naravno, u Hrvatskoj danas nema fašizma, a da ga ima, dolazio bi od onih koji sebe smatraju antifašistima. Reći će vam da postoji relativizacija ustaških zločina iz Drugog svjetskog rata, ali vam neće reći da o relativizaciji govore u kontekstu pojačanog (i povijesno opravdanog jer su komunističke jugoslavenske vlasti krivotvorile povijest Hrvatske iz Drugog svjetskog rata koju su nas učili) istraživanja povijesti i komunističkih zločina tijekom i nakon tog rata, koji su bili deset puta strašniji ako se samo uzme u obzir tisuću masovnih grobnica Hrvata masakriranih od strane jugoslavenskog režima, korištenje pozdrava 'ZDS' (Za dom spremni!) posebno smeta takozvanim antifašistima.

Možda zato što se ne odnosi na Jugoslaviju kao dom, već na Hrvatsku.

Tada su takozvani antifa prosvjednici zahtijevali stvaranje balkanske federacije bez država, nacija i granica koristeći slogan "jedan jezik, jedna borba" napisan srpskom ćirilicom (ne latinicom, hrvatskom). Kada se unutar Hrvatske transparenti i govori na skupovima pozivaju na "ukidanje država i nacija", na jedan jezik gdje postoji nekoliko različitih službenih jezika, te na imaginarnu balkansku integraciju država i potapanje postojećih, jasno je da je cilj skupova napad i demontiranje Hrvatske kao neovisne države.

"Pratio sam poruke, simbole i mogu zaključiti samo jedno, to nije bio prosvjed protiv fašizma. To je bio čisti prosvjed protiv Hrvatske, rekao bih projugoslavenski, a možda i nešto žešće od projugoslavenskog", rekao je hrvatski ministar obrane Ivan Anušić, koji je u vrijeme ovih skupova sudjelovao na sastanku ministara obrane država članica EU u Bruxellesu.

Nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog odbora vladajuće stranke HDZ/Hrvatske demokratske zajednice u ponedjeljak, premijer Andrej Plenković izjavio je da su pratili prosvjed protiv fašizma, ocjenjujući da se radi o izmišljenoj tezi.

„Nemilosrdna borba ljevice za ideološke podjele imala je svoju manifestaciju jučer, gdje su hrvatski građani imali priliku vidjeti iza kakvih slogana stoje oni koji zamišljaju da je Hrvatska u fazi povijesnog revizionizma i ustaštva“, rekao je na konferenciji za novinare u ponedjeljak, 1. prosinca 2025. „Oni (antifašisti) bi se htjeli vratiti u balkanske i jugoslavenske okvire. Građani su sada vidjeli sve, ćirilicu, zastave propalih država... Neće biti destabilizacije“, zaključio je.

Neke od javnih osoba koje su podržale prosvjede i/ili održale govore na njima uključuju televizijskog novinara Aleksandra Stankovića, novinarku Maju Sever, glumca i filmskog redatelja Damira Markovinu, zastupnicu Radu Borić, zastupnicu Daliju Orešković, gradonačelnika Pule Peđu Grbina, istarskog župana Borisa Miletića, glumca Rade Šerbedžiju. Svi ultraljevi, aparatčici mrtve Komunističke partije Jugoslavije koji, prema svim javnim izvještajima, žele izbrisati strašnu istinu o srpskoj agresiji na Hrvatsku 1990-ih i pretvoriti okrutnog genocidnog agresora u krotkog i pitomog ljubimca svih ljudi.

Krajnje je vrijeme da Hrvatska iz Povijesnih temelja svog Ustava ukloni svaku referencu na „Teritorijalno antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.) / ZAVNOH ili bivšu socijalističku republiku kao pokret koji je želio imati vlastitu državu (Hrvatsku) jer to ostavlja otvorena vrata za opstrukciju prijelaza u punu demokraciju.

Ove političke pijavice i paraziti ljevičarske političke sfere nikada nisu željeli neovisnu Hrvatsku i borili su se da je zadrže u Jugoslaviji i još uvijek se bore za to iako je Jugoslavija mrtva već 34 godine. Iako ovi pojedinci na antifašističkim skupovima „bičuju mrtvog konja“ (mrtvu Jugoslaviju) radi političke koristi, trudeći se vratiti Jugoslaviji, bilo samostalno ili u balkanskoj integraciji, njihovo bičevanje, uloženi napori i energija uznemiruju i dijele, što bi moglo dovesti do nemira i nasilja. Reći će vam, kao što su neki rekli tijekom skupa, da nisu komunisti, da Jugoslavija nije bila komunistička, da je bila socijalistička i da su oni socijalisti. Kada ih se pita o značaju vladajuće komunističke partije bivše Jugoslavije koja je kontrolirala i vladala bivšom Jugoslavijom i značenju toga, riječi im se zaglave u grlu.

S promjenom Ustava, kao što je gore spomenuto, svi simboli totalitarnog komunističkog režima Jugoslavije sigurno bi se našli na popisu zabranjenih zakonom. Ustav više ne bi držao vrata otvorenima, niti bi pružao neizravno opravdanje, za njihovo javno iskazivanje govora mržnje i napada na one koji su donijeli neovisnost Hrvatskoj željni demokracije.

Koliko bi ta promjena Ustava bila sjajna za Hrvatsku čijih je gotovo 94% birača 1991. glasalo za izlazak iz komunističke Jugoslavije, čijih je mnogo tisuća civila i vojnika izgubilo živote za tu neovisnost, čijih je tisuće žena silovao agresor, čijih je stotine djece poklao agresor, čijih je 25% teritorija brutalno etnički očišćeno od Hrvata od strane Srba početkom 1990-ih.