Marta G.

Katarina Kosača-Kotromanić 

Posljednja bosanska kraljica i blaženica Hrvatskoga naroda

25. listopada – Katarina Kosača-Kotromanić, posljednja bosanska kraljica, ostala je zapamćena kao žena duboke vjere, dostojanstva i hrabrosti. Hrvati je već stoljećima časte kao blaženicu, iako nikada nije službeno proglašena svetom, a njezin grob u Rimu ostaje simbol hrvatske i franjevačke pobožnosti.

Katarina Kosača-Kotromanić – život i podrijetlo

Katarina je bila kći moćnog bosanskog velikaša Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić iz zetske kneževske kuće. Rođena oko 1424. godine, 1446. postaje supruga kralja Stjepana Tomaša Ostojića, s kojim je imala dvoje djece – Sigismunda i Katarinu. Iako rođena u patarenskoj vjeri, prigrlila je katoličanstvo, a u tome su važnu ulogu imali bosanski franjevci koji su joj kasnije postali dvorski kapelani. S mužem je podupirala širenje katoličke vjere te je sagradila crkvu sv. Katarine u Jajcu.

Nakon smrti supruga 1461. godine, ostaje udovica i kraljica majka posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Kada su Osmanlije 1463. godine osvojile Bosnu, Katarina je pobjegla u Dubrovnik, a potom u Rim. Njezina djeca bila su odvedena u tursko ropstvo, gdje su kasnije poturčena. Unatoč brojnim pokušajima, Katarina ih nikada nije uspjela otkupiti.

Franjevačka trećoredica i kraljica u izbjeglištvu

U Rimu je kraljica Katarina živjela dostojanstveno i u dubokoj vjeri. Pape Pavao II. i Siksto IV. pružili su joj pomoć, a ona je aktivno djelovala u franjevačkoj zajednici i karitativnim djelima. Bila je članica Franjevačkoga trećeg reda te je u franjevačkoj crkvi Araceli na rimskom Kapitoliju redovito sudjelovala u bogoslužju. Ondje je i sahranjena 25. listopada 1478. godine, u habit franjevačke trećoredice.

Kroničar fra Marijan iz Firenze zapisao je: Godine Gospodnje 1478., dana 25. listopada, u Rimu je preminula gospođa Katarina, kraljica Bosne, i sahranjena u Araceli. Ta je pobožna kraljica više godina živjela pod Pravilom blaženog Franje i javno nosila habit.

Oporuka kraljice i njezina duhovna baština

Pet dana prije smrti, 20. listopada 1478. godine, sastavila je oporuku u prisutnosti sedmorice franjevaca. Nadareno je franjevačku crkvu Araceli, hrvatsku crkvu sv. Jeronima u Rimu, te svoju crkvu sv. Katarine u Jajcu. Najvažniji dio njezine oporuke bilo je imenovanje pape Siksta IV. i njegovih nasljednika baštinicima Bosanskog kraljevstva, uz uvjet da ono bude predano njezinoj djeci ako se vrate katoličkoj vjeri. U protivnom, kraljevstvo pripada Svetoj Stolici.

Njezin grob u Araceliju, smješten pred glavnim oltarom, svjedoči o njezinu ugledu i svetosti. Franjevci su stoljećima čuvali uspomenu na njezinu pobožnost, a hrvatski hodočasnici i danas posjećuju njezino počivalište. Povjesničar o. Bazilije Pandžić istaknuo je da položaj groba i štovanje koje je uživala svjedoče o iznimnoj osobi, kraljici koja je postala uzor kršćanskoga življenja.

Simbol vjere i domoljublja

Katarina Kosača-Kotromanić ostala je simbol hrvatske i bosanske povijesti, utjelovljenje vjernosti i ponosa. U narodnom sjećanju živi kao žena koja je izgubila kraljevstvo, ali sačuvala vjeru. Pamti se po rečenici da čezne za pšenicom sa Liješnice, ribom iz Bukovice i vodom s Radakovice“ – slikom domovine koja joj je ostala u srcu do smrti.

Kompletan sadržaj na ovim stranicama od 2015 - 20225 © Hrvatski Filmski Institut. Sva prava pridržana