Gordana Turić

Dragi prijatelji,

Iz slavne i časne povijesti Hrvatskog naroda i Hrvatske države imamo puno obljetnica i spomendana; radosnih i veselih događaja, ali i mnogih sjećanja na preteška razdoblja, puna patnje, kroz koje je prolazio naš Hrvatski narod.

Tako se ovih dana spominjemo osamdesete obljetnice muka, patnji, suza i krvi, poznatih kao BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I HRVATSKI KRIŽNI PUT, a koje je , kao i kasnija ubijanja, zatvaranja, mučenja, trpljenja i progon Hrvata, prouzrokovao krvavi jugoslavenski  komunistički režim, na čelu koga bijaše zločinac, masovni ubojica Tito.

-Znali su Stjepan Crnogorac i Ivan Prlić o počinjenom genocidu nad Hrvatima, o više stotina tisuća ubijenih, mučenih i na različite načine  likvidiranih Hrvata, s mnoštvom ubijenih starijih osoba i djece.....

-Znali su Stjepan i Ivan tek o dijelu tolikih mučilišta i stratišta,prikrivenih grobova i masovnih grobišta; špilja i krških jama, vododerina, tenkovskih rovova, rudarskih okana-kao posljednjih skrovitih počivališta ubijenih Hrvata-ali i o preoranim hrvatskim grobovima.......

-Znali su Stjepan i Ivan o izgubljenom hrvatskom intelektualnom potencijalu, jer ubijani su profesori, učitelji, sudenti, đaci, svećenici, znanstvenici, liječnici, umjetnici , književnici, novinari.....

-Znali su Stjepan i Ivan o izgubljenom hrvatskom gospodarskom potencijalu, jer ubijani su i opljačkani tvorničari, veleposjednici, trgovci, obrtnici, imućni građani, bogati seljaci….

-Znali su Stjepan i Ivan-a što je najsudbonosnije- i o izgubljenom hrvatskom životnom potencijalu, poradi pobijenih mladih, i, općenito, ljudi u reproduktivnom dobu, a koji je zločin rezultirao nikad opravljenim demografskim sunovratom Hrvatskog naroda, sve do danas!......

-Znali su Stjepan i Ivan, da se o tomu moglo samo kontrolirano šaputati, i da su zatvori bili punjeni zaljubljenicima Hrvatskog naroda, dok su hrvatske pjesme, trobojnica, grb, pače i grbovi bili zabranjeni!.....

-Znali su Stjepan i Ivan, da se to jednostavno ne smije zaboraviti, i da treba o tome svjedočiti istinu!......

-Znali su Stjepan i Ivan  da se sve to dogodilo zato jer su Hrvati samo željeli svoju Državu!.......

-Znali su sve to Stjepan i Ivan i na tim su činjenicama gradili svoje ideale o slobodnoj Hrvatskoj Državi, i bili su spremni: spremni za DOMOVINU; ZA DOM SPREMNI!

A mi, mi znamo da su im ideali potvrđeni vlastitim životima!

I jedan i drugi bijahu mučeni i potom ubijeni; Stjepan Crnogorac u  srpnju mjesecu  1972 godine; nakom mučke otmice u Austriji  i potajnog nasilnog privođenja u Sloveniju, a Ivan Prlić u lipnju 1972 godine nakon zarobljavanja u akciji Fenix (Bugojno) skupine u Domovini, u Lipnju 1972 godine. A nijednom od njih smrt  ne zasluži tijelu poznato počivalište!

  

 Mr.sci. Gordana Turić, dipl.inž.

BLAGOSLOV SPOMENIKA

STJEPANU CRNOGORCU I IVANU PRLIĆU

Uistinu je, dragi prijatelji, Bog nekim Hrvatima dao zadaću i krijepost, da cijelim svojim životom, često kroz patnju, suze  i progon, svjedoče vječne ljudske vrijednosti! Međutim, mnogi od njih ne dočekaše za to nagradu za ovoga života- spoznaju , da su svojom žrtvom postigli smisao ili prenijeli poruku....

I danas, dok ovdje odajemo počast i izričemo poštovanje i ljubav hrvatskim domoljubima, našim junacima – bez znana im groba mučenicima, časnih im imena: STJEPAN CRNOGORAC I IVAN PRLIĆ, ujedno, izražavamo  ljubav naraštajima  hrvatskoj slobodi darovane mladosti , pridružujući se u duhu onima, koji kroz sva prohujala stoljeća kušnje i patnje sačuvaše Hrvatski narod, onima koji snagu crpiše u – za nas toliko prepoznatljivoj i živoj- katoličkoj vjeri, onim savezom koji nas veže s Bogom, eto, već četrnaesto stoljeće.

Spomenik u čast Bugojanskoj skupini i poginulim herojima.

  Dragi prijatelji,

I u proteklom vremenu zadnja dva desetljeća 20 stoljeća, dok je veliko zlo opet pokušalo satrti naše tragove, uništiti naše potpise na prelijepim hrvatskim područjima, u godinama, kada se zlo tolikom žestinom obrušilo na sve što je Hrvatima sveto, mi zahvaljujemo Bogu, što je iz naroda i za narod pronikao tako sjajan naraštaj hrvatske djece, koja su – u žrtvi Stjepana Crnogorca, Ivana Prlića, svih Feniksovaca, te tolikih  ubijenih, mučenih i u zatvorima zatočenih Hrvata ( spomenimo imenom ovdje samo Brunu i Zvonka Bušića)- prepoznala vrijednost ideala u dostojanstvu Naroda i Domovine, te su vođena tim idealom Domovine i obdarena hrabrošću; vođena, dakle, ljubavlju i zakriljena krunicom, te majčinim blagoslovom i molitvom- ponudila sebe za rješenje hrvatske budućnosti.

Toj našoj mladeži, kojoj Hrvatska neće i ne može zaboraviti uzoritost i žrtvu koju su doprinijeli na Oltar Domovine-želimo zahvaliti za plodove ukupne hrvatske žrtve, za zatvaranje  stoljetnih hrvatskih mučilišta, groobova i grobišta, i za stvaranje  slobodne Hrvatske Države.

I osjećamo se ohrabrenima, jer znamo da možemo zavapiti Bogu: Hvala Ti, spoznali smo kao narod smisao! Daj nam, Bože, milosti da ga prenosimo na buduće naraštaje, u miru i u ljubavi. Nauk smo naš izučili u patnji i u krvi, ali i u dubokoj vjeri i odanosti  Tebi i Tvojoj Svetoj Majci. Daj nam,molimo Te, brojnije i još bolje naraštaje, koji će cijelim svojim bićem potvrđivati  savez s Tobom u slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj Državi.

A takva slobodna i nezavisna  Hrvatska Država može samo postojati i jačati, ako joj je u temelju ISTINA! Baš kao što je veliki prijatelj Hrvatske, Papa Ivan Pavao II., danas svetac Božji, dok su ga bili pitali......kad bi s nekim slučajem morao zanemariti Bibliju, a mogao ostaviti samo jednu rečenicu iz nje, koja bi to bila rečenica?.....- odgovorio: “ Istina će Vas osloboditi!” Govorio je, dakako, o Gospodinu, koji je Put, Istina I Život.

A gdje je ova naša ovozemaljska, hrvatska istina? Tek su  joj otškrinuta vrata, ali ju domoljubno i hrabro treba, ne samo treba, nego mora, čvrsto ugraditi u cjelokupni život Domovine.

Eto, jednim dijelom istine, zahvaljujući hrvatskoj pobjedi u Domovinskom obranbenom i osloboditeljskom ratu, danas ovim činom blagoslova spomenika, i mi svjedočimo!

I, ponositi smo i utješeni, jer znamo, da se našim junacima:Stjepanu Crnogorcu i Ivanu Prliću, kao i svim onima, našim milima, koji su se stopili sa svojim vječnom Ljubavi, a s kojima smo – samo pripadnošću I ljubavlju prema Domovini - čvrsto vezani, nagrada na ovom svijetu izgovara:

“Slobodna Država Hrvatska!”

A na onomu:

   “Hvaljen budi Bog, koji neka ih uzme u svoje naručje onako,

      kako su oni u naručju nosili Hrvatsku!”

    Nek to bude, ujedno, i naša zahvala i molitva za njihov život vječni, ali i za krijepost koja je potrebita Hrvatskoj zauvijek, baš kako to potvrđujemo I naglašavamo  našim starim i trajnim pokličem : BOG I HRVATI!

Sovići, 24.5.2025