Uredništvo

U Gospiću su pokopane 253 žrtve 

Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja

U organizaciji Ličko-senjske županije, Grada Gospića i Gospićko-senjske biskupije te uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, u Gospiću je 3. travnja održan posljednji ispraćaj i pokop 253 žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, ekshumirane na predjelu ispred gospićkoga groblja sv. Marije Magdalene.

Misu zadušnicu i obred ukopa predvodio je dijecezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije mons. Richard Pavlić, a uz obitelji žrtava nazočili su potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ujedno izaslanik predsjednika Vlade, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora saborski zastupnik Mario Kapulica, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić, župan Ličko-senjske županije Ernest Petry, povjerenik Vlade za Grad Gospić Josip Brozičević, predstavnici udruga i brojni mještani.

Podpredsjednik Hrvatske Vlade i Ministar branitelja Tomo Medved: I ovaj današnji ispraćaj pokazatelj je našeg primjerenog odnosa i dužnog poštovanja prema žrtvama

„Svaka nevina žrtva zaslužuje pijetet i dostojanstven pokop, a ovim današnjim činom odajemo počast 253 žrtve komunističkog režima, čiji će posmrtni ostaci napokon počivati u miru. Ispraćajući ih na njihovo posljednje počivalište, ujedno pružamo utjehu njihovim obiteljima i potomcima, koji su desetljećima tragali za posmrtnim ostacima svojih bližnjih, a da nisu bili ni svjesni koliko su im blizu“, poručio je ministar Tomo Medved.

Dodao je da su žrtve zvjerski mučene i ubijene po komunistima, Titovim partizanima i jugoslavenima samo zato što su bili Hrvati i katolici, i potom nehumano zatrpani u samom srcu Gospića, a nad njihovim posmrtnim ostacima asfaltirana je cesta i sagrađeni objekti. Nad takvim je zvjerstvom počinjen i zločin zatiranja tragova kako im ni kosti nikada ne bi našli. A onda su uslijedila desetljeća prikrivanja istine.

„Našim ustrajnim i predanim radom ekshumirali smo posmrtne ostatke 253 žrtve, koje danas, nakon 79 dugih godina, napokon počivaju u miru, no još je mnogo žrtava stradalih u bezumlju totalitarnih i autoritarnih režima koje ni do danas nisu pronađene“, poručio je Medved te podsjetio da je Ministarstvo hrvatskih branitelja u proteklih osam godina njegovog mandata ekshumiralo posmrtne ostatke 2064 žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja na području Hrvatske, a traga se i za nestalima u Domovinskom ratu, njih još 1797 čija je sudbina nepoznata ili se ne zna gdje su im posmrtni ostaci.

„U proteklih osam godina pronašli smo tri masovne i niz pojedinačnih grobnica te identificirali 263 hrvatska branitelja i civila, čije obitelji sada imaju mjesto na kojem mogu zapaliti svijeću. No, još mnogo neotkrivenih grobišta diljem naše domovine i još mnoge obitelji ne znaju sudbinu svojih najmilijih. Njima i s ovoga mjesta poručujem da nećemo stati dok ne pronađemo sve naše žrtve i sve naše nestale“, poručio je ministar Medved i ponovno pozvao sve koji imaju saznanja o sudbini nestalih u Domovinskom ratu da ih podjele s nadležnim institucijama.

„I ovaj današnji ispraćaj pokazatelj je našeg primjerenog odnosa i dužnog poštovanja prema žrtvama. To je ujedno prilika za promišljanje povijesti kako bi naši potomci mogli iz nje učiti i graditi budućnost na čvrstim temeljima i vrijednostima naših predaka. Onim istim vrijednostima koje su nas vodile i u Domovinskom ratu i koje i danas promičemo, a to su naše zajedništvo i domoljublje, naša vjera i tradicija“, zaključio je Medved.

Zahvalio je obiteljima na strpljenju i povjerenju, kao i Ivanu Vukiću koji je velik dio svog života posvetio istraživanju žrtava na tom području, te Ličko-senjskoj županiji i Gradu Gospiću na suradnji.

Prigodnim govorima okupljenima su se obratili i saborski zastupnik Mario Kapulica te ličko-senjski župan Ernest Petry, a unuka jedne od žrtava Nada Rogić pročitala je dirljivo pismo djedu te zahvalila ministru Medvedu i Ministarstvu hrvatskih branitelja što obitelji još 253 žrtve napokon imaju gdje zapaliti svijeću za svoje bližnje.

Nakon opsežnog istraživanja lokacije od oko 1800 četvornih metara i niza terenskih aktivnosti, Ministarstvo hrvatskih branitelja je u tri faze provelo probna iskapanja i ekshumaciju, pri čemu su ekshumirani posmrtni ostaci sveukupno 253 žrtve ubijene u razdoblju od 4. travnja do kasne jeseni 1945. godine.

Antropološkom obradom utvrđeno je kako se radi o posmrtnim ostacima 249 muških osoba i 4 ženske osobe, uglavnom u dobi od 20 do 50 godina, a kod gotovo polovine žrtava utvrđene su strijelne ili traumatske ozljede lubanje te prijelomi kostiju, što neupitno ukazuje na nasilnu smrt.

Posmrtni ostaci žrtava pokopani su u zajedničku grobnicu na groblju sv. Marije Magdalene, koju je Grad Gospić izgradio za sve žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja s tog područja, a gdje su 2021. godine pokopani i posmrtni ostaci 102 žrtve ranije ekshumirane na širem području Gospića. 

Bilo je tužno nedavno  na Gradskom groblju sv. Marije Magdalene u Gospiću. Tamo je održan posljednji ispraćaj i pokop posmrtnih ostataka 253 žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

Potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved tom je prigodom istaknuo kako su žrtve bile zakopane „pod cestu“ pored groblja te da su ubijane od 4. travnja do kasne jeseni 1945. Među pokojnicima se nalazilo 249 muškaraca  i 4 žene.

Nije bilo njihovih imena, pokopani su kao – brojke.

Međutim, a to se sa velikim pravom pita Mladen Pavković (predsjednik UHDDR-91) od nikoga nismo čuli – tko je pobio sve te ljude, tim prije što kažu da svaki zločin ima svoga zločinca!

Posmrtni ostaci nevinih ljudi bili su u sanducima, prekriveni Hrvatskim zastavama, što bi trebalo i moralo značiti da je riječ o – Hrvatima.

Da je među njima bilo Srba, razni pupovci  i od toga bi napravili „cirkus“ i, kao obično, bez suda i suđenja, za ovo veliko i teško zlo optužili Hrvate, kao što to redovno čine.

S obzirom da se sada radilo o Hrvatima –„nikome ništa“, to je prošlo kao voda ispod mosta.

A netko je po nečijoj zapovjedi pobio sve te ljude. Tko?

Najvjerojatnije su to uradili partizani, komunisti, srbi i jugoslaveni pod „dirigentskom palicom“ Tita, ali to kao da nikoga ne zanima, kao da je bilo normalno da se u II. svjetskom ratu, i nakon njega, tek samo tako ubijaju protivnici.

U povodu ovog ispraćaja i pokopa nisu se javili Pupovac, Goldstein, Pusić, Teršelič, Kraus, Jakovina, Klasić, Josipović, Markovina, Mesić, kao ni tzv. antifašisti, kao da je u ovom slučaju sve bilo jasno – pobjednici su mogli ubijati protivnike kako su htjeli i znali.

Zločinci ne odgovaraju za zločine

Kako ni više od 30 godina od stvaranja slobodne, samostalne i neovisne Hrvatske države nikada ni jedan bivši partizan ili komunista nije odgovarao za neki zločin, ta se „praksa“ nastavlja i dalje. Djeca tih zločinaca danas su manje-više na važnim mjestima, od medija, gospodarstva do politike.

A jesu li u vrijeme propale Jugoslavije djeca Titovih neprijatelja imala mjesta pod suncem?

Još čekamo na pokop stotine ljudi koje su Titovi „osloboditelji“ bacili u jamu Jazovka. I njih će pokopati kao brojeve, kao što su pokopali stradale u Maceljskoj šumi!

Dosad je diljem Hrvatske otkriveno oko 150 masovnih grobnica iz Hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. Zbog tih zločina, pretežno u odsustvu,  osuđen je tek mali broj (ne)ljudi, gotovo nitko.

Tko je za to kriv?

Na raznim komemoracijama sve se manje govori o srpskom i inom agresoru. Pored toga, na ulicama i trgovima, kada su neke obljetnice, sve se manje vijore Hrvatske zastave…Na rever  kaputa još ni jedan tzv. lijevi, koji čeka „rijeke  pravde“, nije stavio značku s Hrvatskim grbom, kao što još ni jedan tzv. lijevi nije skladao ili otpjevao neki hrvatski, domoljubni hit!.

Je li to slučajno, ili…? Gdje su naši rodoljubi?