Dubravka Vidak

SVAKODNEVNA JADIKOVKA I VIŠE OD TOGA

Pokušavala sam se nekoliko dana isključiti i ne slušati vijesti. Jutros, na Dan sv. Josipa Radnika učinila sam grešku i pročitala neke od njih, koje su samo stvorile još mučniji osjećaj od onoga koji imam već nekoliko dana od rasprava o još strožim novčanim i inim kaznama zbog pozdrava ZDS; zatim od isključivanja iz rasprave u Hrvatskom saboru Željka Sačića, zastupnika i generala HV, pripadnika Specijalne policije u Domovinskom ratu, opće atmosfere koja nas čini tjeskobnima, kao da će se opet otvoriti Goli otok, ali ne u turističke svrhe. Zastupnik Krešo Beljak je to čudno stanje nazvao „puzajućom diktaturom“.

A onda sam još pogledala izvješće Vlade RH o financiranju nacionalnih manjina, objavljeno u Narodnim novinama 42/2023, broj dokumenta 756, devet stranica tiskanog izdanja… s naglaskom na srpsku nacionalnu manjinu kojoj je za godinu 2023. namijenjeno 2.059.000 eura, te se pregledom programa stječe dojam da ta manjina ne može niti izmisliti toliko programa koliko novaca može dobiti iz hrvatskog državnog proračuna. Za sve programe, sve tiskovine, a posebno izdašno je financiranje informiranja, tako da samostalni srpski tjednik koji izlazi 52 puta godišnje u nakladi od 6000 primjeraka za objavljivanje velikog broja protuhrvatskih članaka prima 600.000 eura za 2023., zatim za podlistak „Privrednik“ koji se pojavljuje u 24 broja primaju 44.000 eura… za Arhiv Srba u Hrvatskoj koji se tiska u 250 primjeraka primaju 107.800 eura… za Srpski demokratski forum iz Zagreba, koji isto ima svoje glasilo „Nada“ i objavljuje ga u 24 broja u 6500 primjeraka, dobili su 30.000 eura…

Financirane projekte možete vidjeti u privitku… sve do Đedove kosidbe, što jednako tako zaslužuje financiranje u iznosu od 3.500 eura.

Informiranje većinskoga naroda ni izdaleka nije tako izdašno, a neovisni su samo mediji u privatnom vlasništvu, dok se financiraju i tiskovine HANZA Medie i dnevne novine kao što su Jutarnji list i Večernji list, koji su isto tako u stranom vlasništvu i ne vidimo zbog čega bi ih trebalo financirati Ministarstvo kulture i medija RH.

Isto to Ministarstvo kulture i medija RH prošle je godine, nakon 28 godina izlaženja, prestalo financirati jedini hrvatski tjednik za kulturu Hrvatsko slovo, nakon 1350 brojeva, gotovo bez riječi, s nemuštim i zbrkanim izjavama u kuloarima i bez napisanog obrazloženja i bez prilike za razgovor o Hrvatskom slovu, s ministricom kulture i medija, što je bilo zatraženo nekoliko mjeseci ranije. Dugi niz godina nije nam otkupljena niti jedna knjiga, a prestala je i potpora objavljivanju, iako smo u Knjižnici Hrvatsko slovo i Djela hrvatskih književnika objavili više od stotinu knjiga, te smo počeli objavljivati i knjige u Knjižnici za mladež.

Djelovanje i značaj tjednika koji je počeo izlaziti 28. travnja 1995., još u vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, nastao je u intelektualnom krugu u Društvu hrvatskih književnika i uz odobrenje i potporu prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Hrvatsko slovo je okupljalo velik broj suradnika, kulturnih djelatnika, autora iz svih područja kulture i njegov se značaj ne može tek tako izbrisati.

Tako misle nacionalno osviješteni Hrvati, pretpostavljam. No, kao da smo svi skupa nemoćni utjecati na bilo što, ili promijeniti bilo što…

Ako si osvijestim to da svi skupa primamo poruke od srbijanskih političara iz KD Vatroslav Lisinski, te da hrvatskim političarima nije važno jesu li oni iskreni ili nisu, nego je važno razgovarati i imati dijalog… mogli bismo posegnuti za svojim ruksakom i put pod noge, a onda će oni pred kojima ne smijemo zatvarati vrata povećati broj europskog stanovništva.